Kao ekstenzija projekta “Na drugi pogled” Austrijskog kulturnog foruma, umetnice Pira Tin i Tijana Petrović održaće radionicu u okviru umetničke platforme Mikser festivala “Black Box” tokom koje će predstaviti svoj rad i razmeniti iskustva sa mladim autorima iz regiona. Onlajn platorma „Na drugi pogled“ nastaje u godini kada se obeležava 20 godina od osnivanja Austrijskog kulturnog foruma Beograd, kao i 185 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Austrije i Srbije. Zamišljena je kao izlagački prostor za tematski i kurirani umetnički sadržaj koji u inicijalnoj fazi čine radovi deset vizuelnih umetnika i umetnica iz Srbije i 10 iz Austrije pristiglih na konkurs koji se za ovu priliku raspisuje.

 

Print „Malo morgen” (sito štampa na delovima austrijske mape, štampano uz podršku Matrijaršije u Beogradu, 12 x 21,5 cm, 2020) bavi se kulturnim preplitanjima Srbije i Austrije koja postaju vidljiva kroz jezik. Jezikom se zaista mnogo toga može reći. Srpski i (austrijski) nemački dele veliki broj reči – reminiscencije na istoriju, reference interkulturalne razmene. Neki od ovih lingvističkig spojeva potiču iz vremena Austorugarske carevine, neke su indikator emigracionih pokreta pokrenutih ekonomskim razlozima ili ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Autorka je tokom boravka u Srbiji često bila iznenađenja otkrivanjem zajedničkih reči. Fraza „malo morgen” joj je privukla pažnju kao lingvistički remiks: reč „malo” je na srpskom, reč „morgen”, koja znači „sutra”, na nemačkom. Ove reči spojene čine govornu figuru koja označava da postoje vrlo male šanse da se nešto desi. U jednoj šetnji Beogradom, na deponiji je pronašla zgužvanu mapu. Sa uzbuđenjem ju je podigla, očekujući nešto egzotično. Ono što je usledilo delovalo je kao da se slučajnost našalila sa njom – u pitanju je bila mapa Austrije. Kako prikladna površina da se na njoj odštampa „malo morgen”!

Wien WieN (Beč Beč) je video-rad koji prikazuje različite odnose prema Austriji i sopstvu. Dominantno mišljenje je mišljenje baba Milke, koja je bila u Beču i čiji su doživljaji ispreplitani sa idejom o idealnom Drugom. Druga mišljenja su prikazana kroz komentare baba Milene, koja nikada nije bila u Austriji, i kroz smeh ostalih ukućana koji slušaju baba Milku sa dozom opreza. Predrasude koje se ovde pojavljuju tiču se i Srba i Austrijanaca. O Austrijancima, predrasude su pozitivne i krajnje idealne. Austrija se pojavljuje kao utopija, dok se Srbija prikazuje kao negativan primer. Ipak, pojavljuju se rascepi u priči. Kroz govor baba Milke jasno je da se ona ne uklapa u tu utopiju, kao i da ona pripada srpskom seoskom diskursu. U ovom radu prikazan je identitetski rascep sa kojim se svi mogu poistovetiti. Baba Milka je podeljena između dve kulture. Sa jedne strane, ona želi da je deo gradske sredine Beča, ali sa druge, ona sopstvenim izlaganjem potvrđuje neke predstave o Srbima i njihovoj kulturi.

Austrijski kulturni forum Beograd kao „ambasada za kulturu“ sprovodi austrijsku spoljnu kulturnu politiku u Srbiji. Fokus je na predstavljanju inovativnih i kreativnih aspekata Austrije u Srbiji i umrežavanju austrijskih i srpskih kulturnih poslanika.