Rad istražuje šta donose godine i kada konačno možemo da se opustimo i budemo ono što jesmo. Da li zaista treba čekati da starost bude slobodna kao kada smo bili deca, ili čak i tada ne možemo da pobegnemo od univerzalnih strahova i nesigurnosti koji nas prate bez obzira na godine? Da li je moguće da ni u starosti još uvek ne znamo ko smo? U formi gifa koji aludira na beskrajno ponavljane radnje apsurdne stvarnosti, rad kroz scenografiju i rekvizite slike mapira potragu jedne osobe za svojim identitetom. Ovo smo mi iz budućnosti, očajni jer još uvek ne znamo ko smo, u šta da verujemo i kako da se zadovoljimo.


